Prirodoslovni muzej Metković

ZANIMLJIVOSTI

JEGULJA

Ta je riba zbog svoga tajanstvena života oduvijek budila znatiželju. U prošlosti se malo znalo o njezinu životnome ciklusu pa su je stoga Iliri smatrali svetom životinjom, demonom voda. Čak se i ime ilirskoga plemena Enhalejaca, koji su živjeli uz rijeku Neretvu, izvodi iz grčkoga naziva za jegulju. Odrasle, spolno zrele ženke, nakon desetak godina življenja u muljevitim riječnim vodama, obično za olujnih jesenskih noći u velikim jatima kreću prema ušću rijeke gdje ih čekaju mužjaci. Otuda jata, ne hraneći se više, odlaze u Sargaško more u Atlantskome oceanu gdje se u velikim dubinama mrijeste i ugibaju. Ličinkama trebaju tri godine da se razviju u male slijepe jegulje koje se s toplom golfskom strujom kreću natrag prema europskim rijekama.

Ribolov na Neretvi oduvijek je bio usmjeren na jegulju, izlovljavala se u velikim količinama te je bila vrlo značajan izvozni proizvod. Međutim, melioracijama u dolini, a posebice izgradnjom nasipa koji su ograničili velike migracije, broj jegulja se danas značajno smanjio. Danas se love u manjim količinama i završavaju, uglavnom, na stolovima lokalnih restorana.